Bake i djedovi

Današnja tema vezana je uz predrasude koje prate nas penziće i općenito starije osobe koji imaju nekih šezdesetih godina više. Prvo ovi mladi misle da nikada neće ostarjeti, puni su sebe i svojih godina i kod nekih se javlja kritičnost što se produljio životni vijek pa ima previše staraca. U ova krizna vremena čak ima i onih ekstremnih stavova po kojima smo mi penzići teret društva. Pa čak bi neki otvorili koncentracijske logore u koje bi se vjerojatno strpali svi oni stariji od 60 godina, pa onda plinske komore, glad i riješilo bi se pitanje isplate mirovina. U našim mladim godinama bili smo malo tolerantniji te smo na primjer samo govorili da su starci oni od 50 godina na dalje. Sada imamo sedamdeset godina i još smo vitalni, puni energije i ne treba nam afrička šljiva. Živimo dok živimo i pokušavamo biti na korist ovom društvu i olakšati si starost dok traje.

Ovih dana saznali smo za podcjenjivačku izjavu gospođe, vjerojatno visoko pozicionirana u gradskom Crvenom križu. Naime prošli tjedan u Gradu Kutina potpisani su ugovori o sufinanciranju projekata s udrugama koje su prošle na natječaju za "Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva u pružanju zdravstvenih i socijalnih usluga u Gradu Kutini za 2016. godinu". Između ostalih Udruga umirovljenika Grada Kutine dobila je za projekat pod nazivom "Aktivni umirovljenici" 25.000 kn i Udruga umirovljenika iz Petrokemije za projekt "Kutina 60+ aktivno uključivanje starijih osoba u život" 10.000 kn. Prilikom potpisivanja ugovora gospođa iz Crvenog križa izrazila je negodovanje što su umirovljenici dobili novce jer "oni se samo zabavljaju" dok mi (Crveni križ) pomažemo socijalno ugroženim osobama. 

Projekt petrokemijskih penzića sam mukotrpno sastavljao skoro mjesec dana nastojeći zadovoljiti kriterije iz natječaja, konkretno iz Prioritetnog područja 4 - Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za doprinos zajednici kroz programe socijalne uključenosti starijih. I nakon što je projekt prihvaćen i odobreno je njegovo financiranje, naša udruga može lakše u ovoj godini provoditi aktivnosti s 323 svoja člana. Istina u projektu su predviđene aktivnosti koje nisu po volji gospođi: izleti, druženja, pjevački zbor, kontrola zdravlja. Pitanje: da li je uzalud bacanje novaca za aktivnosti kojima želimo omogućiti tim ljudima sretnu i aktivnu starost, kojim ih želimo izvuči iz njihova četiri zida i pomoći im da se lakše nose sa svim svojim bolestima i stresovima koje su stekli u Petrokemiji, koja je usput podigla Kutinu kakva je danas. Pogledajte jednom pred njihovo skladište (Crvenog križa) kada se dijeli pomoć u kojim automobilima dolaze njihovi korisnici socijalne pomoći.
O tom neću više ni riječi ali zato malo o nama bakama i djedovima. U nekim obiteljima je mirovina jedino primanje i o njoj ovise i djeca i unuci. I onda nekima smetamo što koristimo novce koje smo redovno uplaćivali u fondove i dio kojih je tijekom onih godina pokradeno ili opterećeno nepotrebnim umirovljenjima. Smeta im što se naš grad brine za starije osobe. Sram ih bilo!

Čitam jutros zanimljiv zapis o bakama i djedovima pisca i svjetskog putnika Hrvoja Šalkovića:

"Baš svaka somina na svijetu može postati roditelj, ne treba ti puno truda niti pameti, dovoljno je da se pijan kresneš na kakvom tulumu. Ali da postaneš djed i baka, e to je zaista nešto! To znači da si kao konj radio za svoju obitelj, i to znači da si odvojio kamion živaca i vremena da bi podigao i odgojio svoju djecu da bi ti oni jednog dana rodili unuke. Kapa do poda svim bakama i djedovima na svijetu. Hvala na svim baka-servisima koji spašavaju sve roditelje i omoguće im da se pokoju subotu sami u stanu stisnu ispod deke."

I zato: umirovljenici, bake i djedovi - ujedinite se!
(ali ne u političke stranke - od toga za nas nema baš nikakve koristi)

smile emotikon