petak, 10. ožujka 2017.

U spomen na Nedu

Danas nam je stigla vijest da smo izgubili još jednog prijatelja. Umro je Nedo Nedeljko Vukić nakon relativno kratke ali teške bolesti. Pod kraj 2015. godine bio je na teškoj operativnom zahvatu i onda se vratio opet relativnom normalnom životu, družili smo se skoro cijelu prošlu godinu uz kavu u našem kafiću u Kolodvorskoj ulici. Ove godine se nismo vidjeli, samo je do nas stigla vijest da je u Osijeku u bolnici.

12109865_541557735995728_2768305486493249508_o

Prisjećamo se naših više godišnjih druženja. Zajedno smo proputovali dosta toga po svijetu od Poljske, Češke, Italije, Turske... Planinarili smo zajedno sa grupom, kako sam ih nazvao, kutinskih planinoraca po Velebitu, Visu, Učki...

Nedo je bio svestran čovjek, otvorena srca, spreman za ozbiljne stvari, ali i  za pjesmu i svirku, bio je umjetnik, muzičar i slikar, bio je glavni vic majstor u društvu.

osi_izlozba_10Pričao nam je o svojem djetinjstvu. Bio je dijete s Kozare, zajedno s majkom i stotinama žena i djece tijekom 2. Svjetskog rata preseljen u Hrvatsku. Završio je u Poljani (kod Pakraca) gdje ga je zajedno s majkom primio domaći seljak. O svom domaćinu imao je puno toplih riječi zahvale, znao je reći da je to bio dobar čovjek. Ipak djetinjstvo mu nije bilo sjajno ali ga je hrabro prebrodio. Pričao je da je po hladnoći išao u školu u kratkim hlačama i dokoljenicama, dugih nije bilo. Nakon školovanja u toj istoj Poljani postao je učitelj. Ako prolazite cestom svratite pogled na dvorište škole u Poljani. Vidjet ćete njegov umjetnički rad, skulptura Don Kihota sastavljena od dijelova automobila, traktora i drugih strojeva. To je bio njegov rad koji stoji još i danas.

Preseljenjem u Kutinu nastavio je raditi u Savezu Kulturno-umjetničkih društava i završio kao načelnik u policiji. Tijekom Domovinskog rata radio je u Glavnom stožeru Ministarstva unutrašnjih poslova od kuda je otišao u mirovinu. Uključio se u rad Udruge umirovljenika Grada Kutine gdje je obavljao dužnost dopredsjednika Udruge.

Vodio je Ženski vokalni ansambl “Kutinske dunje”.

NedeljkoVukic1V

Putovanje u Poljsku 2011. g.

P6220256

Putovao je sa kutinskim izviđačima u Poljsku. Između ostalog posjetili smo u Krakowu gradsku vijećnicu gdje nas je primio dogradonačelnik. Nedo je tom prilikom poklonio jednu svoju sliku koja danas stoji u galeriji Grada Krakowa. Prilikom posjeta Poljskoj posjetili smo rudnik soli Wielicka (zajednička fotografija snimljena duboko pod zemljom). Wielczka

Splavarili smo i rijekom Dunajec.

P6230598

Zajedno u Veneciji 2012.g.

Venecija_svi

Fotografija snimljena sa putovanja Lykijskom turom (Turska) u starom gradu Efesu 2014.g.

Likijska ekipa

Kutinski planinorci zastali u  Rastokama – Slunj 2014.g.

Rastoke_svi_mi

Ekipa prije uspona na Dabarske kukove i Budakovo brdo 2014.g.

Velebit_Pipin (15)

Pohod na otok Vis 2015. g.

vis (8)11205130_885866421473663_8469549518142267292_n10386292_483097991841703_2970577486802487741_n10407889_483013795183456_7477157055034059670_n

Učka i Čičarija 2015.g.

12095026_541533882664780_7631715000201850236_o

Sjećam se da smo pri penjanju na planinske vrhove govorili da nam se nikuda ne žuri, jer život je pred nama. A Nedo je u zadnjim planinarskim pohodima malo "zabušavao" pa je tako prije uspona na Budakovo brdo (Srednji Velebit) zastao u podnožju i pričekao nas da sami osvojimo to brdo. Pri usponu na Učku, negdje na pola puta me izvijestio da će on krenuti natrag i sačekati nas u Planinarskom domu u Poklonu. I sada nema nam druge nego se bez njega popeti na Zavižan ove godine. Tamo visoko bit ćemo bliže Nedi.

Često sam u njegovom društvu razmišljao kako je šteta da čovjek njegovog formata jednog dana mora umrijeti. I to se moralo dogoditi, pa godine su tu, pa teška bolest. I nema više Nede. A još kao jučer se hvalio kako igra dva sata stolni tenis jer bio je između ostalog i član Stolnoteniskog kluba u Kutini. I tako ode nam još jedan iz ekipe.

Neka mu je vječni mir i spokoj na nebeskim planinama.

srijeda, 1. veljače 2017.

Muke internetskog kupovanja

IMG_20170201_151642

Pričam danas prijateljima na kavi o problemima s poštanskim pošiljkama iz Kine. Naime otkada mi se otvorio izlog internetske trgovine svaki tjedan kupim nešto. Sve kao nije skupo, stoji po nekoliko dolara. Ponekad se pitam da li mi je to sve potrebno ali ta radost kupovanja na daljinu me opsjeda i tako sam već kupio novi smartphon, koji mi se pokvario nakon par mjeseci, pa onaj pametni ručni sat, koji mi stoji i služi samo kao budilica, pa kamera za auto, koja mi je crkla nakon par dana itd. Uglavnom ja se ne predajem i jedina stvar koja bi me mogla odvratiti od tog trgovanja je naša Hrvatska pošta. Razumljivo je da sve pošiljke dolaze preko pošte, donosi ih poštar i ako su iz Kine obvezno se mora platiti 4,5 kn poštarine. I tu je caka. Kad me nema kod kuće, poštar ostavi ceduljicu da mogu pošiljku podiči naredni dan u pošti u Kutini. Usput da pripomenem da i moj Husain ima poštu, više kao istureni šalter koji radi samo 2 sata.

Ne znam da li vas je kakva nevolja dovela u kutinsku poštu. Uglavnom uvijek je gužva. Sada su uveli onaj automat koji vam da broj. Jučer sam to prvi puta vidio. Uzeo sam papirić u 15.04 sati i došao na red u 15.45 sati. IMG_20170201_162004Čekanje je bilo 41 minutu i moglo je biti i dulje da se nisam napravio lud i otišao na šalter na kome se plaćaju samo novčane uplate. Kad je službenica vidjela koliko sam bijesan uzela me preko reda i dobio sam svoj paket. Svašta sam izgovorio, čak i to da su mi oduzeli dragocjene minute svog kratkotrajnog života.

Dok sam čekao sjedeći na drvenim stolicama razmišljao sam kako je ta tehnologija iz 21 stoljeća dok su ove tvrde drvene stolice iz 20 stoljeća. I još sam razmišljao kako nude sve i svašta, još malo pa će početi prodavati i lijekove. To bi bilo dobro, samo dok dođeš na red da ih kupiš, pogoršaš si još više mentalno zdravlje. Uglavnom prodaju i svijeće, knjige i slične stvari.

Na kraju mi je simpatična zaposlenica pošte rekla da je gužva jer se uvela ta nova tehnologija upisa, što nije točno, gužve je bilo i prije.

I sada ću poštaru ostaviti obavijest na ulaznim vratima AKO IMATE POŠILJKU IZ KINE A MENE NEMA KOD KUĆE - VRATITE JU U KINU. Prije će doći nego ju ja podignem u vašoj pošti.

IMG_20170201_153949

petak, 9. prosinca 2016.

Osam dana na Cipru

Ovaj puta cilj našeg putovanja bio je Cipar, treći po veličini otok Mediterana. Cipar je dugo bio raskrižje Europe, Azije i Afrike s mnogo tragova drevnih civilizacija (rimske, bizantinske i venecijanske). Od turske invazije 1974. godine zemlja je podijeljena na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio - samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar. cyprus-map
Naš cilj je bio taj sjeverni dio. Zbog toga smo morali letjeti od Ljubljane do Antalye u Turskoj te zatim do zračne luke Ercan (isti avion, bez izlaženja). Naša agencija osigurala je smještaj u hotelu Riverside nedaleko Kyrenie. Obaviješteni smo da moramo prilagoditi naše satove pomicanjem 2 sata unaprijed, jedan je normalno a drugi zbog toga što je Turska odbila promijeniti ljetno u zimsko vrijeme.
Prvi dan – dolazak
Taj dan je na Cipru palo toliko kiše koliko nije u zadnjih 100 godina (tako kaže naš vodič Dejan). Oko hotela Riverside (obala rijeke) je tog popodneva kad smo stigli stvarno tekla rijeka. Hotel se sastoji od bezbrojnih malih ili velikih depadansi do kojih smo morali doći i smočiti se do kože. Vodiči kažu da su jednu turistkinju spašavali iz nabujalog potoka. Nije bilo druge nego sušiti odjeću i rano leći i prespavati noć u toplom krevetu, jednostavno zaboraviti taj dan.
Drugi dan
Najprije se svađamo s našim vodičem koji ne razumije da neki naši ne mogu na put autobusom i sjediti na mokrim sjedalima. On pokušava dobiti drugi bus ali to je teško na sjevernom dijelu ima tek oko 80 autobusa, više starih nego novih. Na kraju pristajemo nas četvero da se preselimo u drugi autobus u kojem je bilo slobodnih mjesta (bila su tri autobusa s hrvatskim turistima).
PC020018Putujemo do najsjevernijeg dijela otoka do poluotoka Karpaz. Pored prekrasnih pješčanih plaža i samostana Sv. Andrije Apostola, glavna atrakcija Karpaza su magarci. Te veoma inteligentne životinje ostavili su Grci 1974. godine kad su ih Turci protjerali u južni dio IMG_20161205_115319otoka. Oni sada uveseljavaju turiste koji kupuju mrkve ili jabuke i hrane ih. Nama se dogodilo da su kao drumski razbojnici iskočili iz grmlja pred autobus i dok je jedan stajao ispred busa ostali su tražili mrkvu od vozača. On je za tu priliku pribavio veću količinu tog povrća. Na svakom od izleta nudi se ručak za 10 eura. Nismo bili raspoloženi za jelo i u zamjenu dobro je došla šetnja pješčanom plažom.IMG_20161202_133816
Treći dan
Izlet u Kyreniu ili turski naziv Girne započeo je posjetom samostanu Bellapais koji se IMG_20161203_125714ubraja među najljepša remek djela gotske umjetnosti na Bliskom Istoku. U nastavku penjemo se do tvrđave St. Hilarion. U tvrđavi je naš vodič organizirao prikaz harema na mjestu gdje je stvarno i bio za vrijeme sultana Selima II. (poznatog kao sultan pijanica). Naše cure Goga i Snježana dobile su značajne uloge u tom praktičnom prikazu života u haremu. Ja, Marko i Drago, kao stari kutinski planinorci popeli smo se uz 500 stepenica do 732 metara visokog vidikovca.
IMG_20161203_141315Po dolasku u samu Kyreniu posjetili smo impozantnu tvrđavu koja dominira lukom i u njoj muzej u kojem je između ostalog pohranjen kostur broda starog 2500 godina.
IMG_20161205_115109





Slijedila je kavica, lutanje ulicama, cjenkanje s trgovcima, probavanje lokalnih specijaliteta kao na pr. čorbe od kozje glave. IMG_20161203_164730

Četvrti dan
Danas nam je cilj Famagusta, gradić smješten odmah sjeverno od "zelene linije" (linija koja dijeli otok na turski i grčki dio). Najprije smo posjetili samostan sveca Barnabe koji je zajedno s Pavlom obznanio novu vjeru. U samostanu se nalazi neprocjenjiva freska koja prikazuje Pavlov dolazak. U Famagusti smo razgledali venecijanske gradske zidine, IMG_20161204_162710Othellov toranj i bivšu kraljevsku katedralu sv. Nikole koja je pretvorena u džamiju. Probali smo u ugostiteljskom objektu Petek najbolje baklave na otoku (uvjerava nas Dejan). U povratku obišli smo gradić Varosha (Varoša) kojeg sada pokazuju turistima kao grad duhova. Naime grad koji je prije 1974. godine bio20110302063650varosha_cipar_cyprus_kipar_resort_scary10 poznat po ekskluzivnom turizmu, u kojem je prosječna plaća u to vrijeme bila u vrijednosti 3000 eura, stanovnici su morali napustiti u roku 2 sata. I sada 45 godina poslije nema sporazuma i Varoša ostaje kao grad duhova, kao spomenik ljudske gluposti. Prolazimo samo rubnim područjem i gledamo prazne hotele i kuće, na terasama stolice još uvijek čekaju svoje vlasnike. Sve je stalo već dugih 45 godina.
Peti dan
IMG_20161205_133913Izlet u Nikoziju, glavni grad Cipra koji je također podijeljen, izaziva posebni interes jer ćemo imati mogućnost da pređemo granicu i uđemo u grčki dio grada, tj. u EU. Prijelaz je u jednoj uskoj ulici, najprije turska kontrola, pa UN pojas, i onda grčka policija pregledava putovnice. U grčkom dijelu osjeća se razlika, netko komentira da se IMG_20161205_144048odmah lakše diše jer smo u našoj Europi. Ali i cijene su europske, tako da se skoro ništa ne kupuje, tek smo popili grčku kavu, slikali se s lijepom konobaricom koja je najprije mislila da smo iz Rumunjske. Vraćamo se u turski dio i čekamo da se sakupimo i krenemo doma (u hotel).



IMG_20161205_160811
Šesti dan
IMG_20161206_112855Taj dan je predviđen za fakultativni izlet (plaća se). Mi koji smo se htjeli odmoriti od dugih vožnji organizirali smo izlet u Kyreniu. Tu smo laganini još jednom obišli grad, na miru popili kavicu i pivo u gradskoj luci i odmorili dušu i tijelo. Vozili smo se s lokalnim malim busom. Inače na Cipru se vozi lijevom stranom što su im u naslijeđe ostavili Englezi koji su tu gospodarili od 1878. do 1960. godine. Svuda po gradu nailazimo na mačke i pse. Psi slobodno lutaju ulicama ili se kao ovaj odmaraju u hladovini. U vrijem našeg boravka dnevna temperatura se kretala oko 20 stupnjeva. .
IMG_20161206_131723
IMG_20161202_150952IMG_20161203_135122
Sedmi dan
Taj dan je bio izuzetno skup i dug izlet koji je vodio do južnog dijela otoka, do mjesta Pafos. Od naše grupe samo je šestero otišlo. Vozili su grčki autobusi. Nas ostatak spustili smo se do mora i razgledali luksuzne hotele (koji su bili preskupi za nas). Pratio nas je ovaj pas kojeg je Milka tog jutra nahranila.
IMG_20161207_091956
IMG_20161207_103813
IMG_20161207_110946
Osmi dan - povratak
Buđenje u 1 sat, vožnja do zračne luke, čekiranje (koje je trajalo malo dulje jer  se pokvario internet pa su na kraju aviokarte pisali rukom), čekanje polijetanja.
IMG_20161208_033530 IMG_20161208_033513
I to je to. Poletjeli smo u 4.45 i stigli u Kutinu u 12 sati. Na Cipar više ne idemo. Možda do godine nešto bliže, šuška se da će nas agencija voditi na Rodos. Živi bili pa vidjeli.
IMG_20161203_090327Imali smo prezentacije kožne galanterije (skoro sam kupio jaknu, cjenkanje se oteglo i razišli smo se na 70 eura, i Milka me pitala kada ću je nositi, pa na kavu…). Posjetili smo i tvornicu tepiha i zlatarnu. Sve je to isti obrazac kao u Turskoj, čak smo i iste trgovce susretali. Da li je netko od naših što kupio ostaje tajna.
Lijepo uređen okoliš hotela Riverside garden resort privlačio je pažnju. Ipak na kraju je bio zaključak da idući puta tražimo pravi hotel, da je sve na jednom mjestu.
IMG_20161203_081143IMG_20161203_074847IMG_20161203_080923IMG_20161203_081156






















subota, 26. studenoga 2016.

Magla, magla svuda oko nas

Danas smo uz kavu imali novu temu koju sam nazvao "prodavanju magle". Ima dosta primjera koji spadaju u tu kategoriju. Malo sam pronjuškao jer Google sve zna i tako čitam lijep primjer na tu temu u blogu Marije Renić: ae99b9be-6855-4b43-97bb-64a8d0f207eb
"Prije nekoliko godina šetajući trogirskom rivom, ostala sam zapanjena kako jedan momak prodaje maglu. Doslovno, znači našu poslovicu je pretočio u prazne tegle, napravio mali štand od kutija, i stavio natpis PRODAJEM MAGLU.
Cijena je bila simbolična, 5 kuna teglica, a turisti su kupovali.
Na tome primjeru sam zaključila kako je prodavanje magle najisplativije danas. Ljudi je jako puno, sve u svijetu se odvija prebrzo da bi ljudi uspjeli pohvatati stvari, bez da se na njih fokusiraju. Iz toga razloga im se na jednostavan i lak način mogu prodati stvari."
A kakva iskustva imamo mi:
clp143030Nedo priča kako ga neki dan zove ženska osoba na telefon i obavještava da je dobio 2.000 kn. Pa na temelju čega, pita on. Eto mi vas izvukli i samo morate doći na prezentaciju... Nedo kao pametan čovjek s višegodišnjim iskustvom (bio je čak i šef policije), glatko odbije ponudu. A mogao je zaraditi 2.000 kn ako bi uložio svoji 5 ili 10.000 za proizvod koji ni pola toga ne vrijedi i koji mu na kraju uopće ne treba u njegovim godinama. Ali prodavači magle uvijek naglase da je zdravlje najvažnije, novci nisu bitni, može i na rate.
PB260306I onda ja ispričam kako sam još prije desetak godina rekao da ne idem na te prezentacije. Od dana kada smo kupili vunenu posteljinu uz priču da će ona riješiti sve naše probleme u svezi spavanja. Naravno još čekam da se riješe ti problemi, naročito s hrkanjem. Ipak sam popustio kad mi je Milka rekla da je pristala da idemo u hotel na jednu na kojoj ne trebamo ništa kupiti nego će nam izmjeriti koliko smo zdravi. Koliko je tog dana bilo magle u kutinskom hotelu, još se nije razišla. Što je najgore još trebam naredne tri godine otplaćivati masažnu fotelju. Na prezentaciji je ta fotelja za 10 minuta rješavala probleme naivnih koji su u nju sjedali (i Milka). Fotelja je u mojoj sobi ispred tv-a tako da ne sakuplja prašinu, svaki dan se masiram i nadam da su to dobro uloženi novci. Nadam se dok se magla diže oko naše kuće.

preuzmiI onda rekoh - nikad više. Ali mi baci Marko bubu u uho kako bi u proljeće planirano putovanju u Toskanu moglo biti jeftinije ako se ode na prezentaciju jedne turističke agencije (da je ne navodim - nisu mi platili nego ja njima). I tako mi slušamo jedan sat o njihovim top izletima i svaki je ako uplatimo rezervaciju od 100 kn - 750 kn jeftiniji. I onda kad se drugi dan saberemo pa proguglamo vidimo da te iste izlete nude i drugi i još nešto povoljnije. I još smo sat i više slušali o proizvodima za masažu i spavanje (na kristalima), i opet osvojili nagradu da možemo kupiti te veoma skupe proizvode u pola cijene. Sva sreća Diners mi je dao zabranu za naredna kupovanja na rate.

politics-clipart-RTdbB8bT9Ovih dana traje predizborna promidžba za izbor novih Mjesnih odbora. I naši seoski lokalni političari su počeli prodavati maglu kroz letke koje dijele (samo svojim biračima). Hvale se kako su napravili čuda u našem selu u proteklom mandatu, ustvari hvale se nečim što uopće nije njihova zasluga nego zasluga vrijednih volontera koji rade u udrugama: Kulturno-umjetničko društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Udruga žena... Te oni su pokrečili prostorije KUD-a, promijenili stolariju, uredili okolicu društvenog doma. Predsjednica KUD-a plače od muke, predsjednik vatrogasaca zove dosadašnjeg predsjednika Mjesnog odbora a ovaj mu odgovara: Nema potrebe za ljutnjom - sve je to predizborna promidžba.
Na internetu sam na tu temu pročitao:
"...prodavači magle (i to vrhunski) su na koncu konca svi naši političari zadnjih 100 godina uz čast izuzecima...no nama koji smo kao narod ekonomski nepismen, otvoren i neobrazovan u isto vrijeme, te sklon zaradi na brz način, a k tome homo balkanicus kojeg jednostavno moš zajebat sa šupljim pričama...da, nama doista nije teško uvalit takav lopovluk i bezobrazluk. Uspješni "učeni" prodavači magle su u stanju stvoriti takve konstrukcije koje ni oni sami ne znaju što znače..."

american-football-kick-clipart-clipart-panda-free-clipart-images-9X3nFU-clipartI na kraju imam prodavače magle i među bližim rođacima. Jedan živi u inozemstvu i oglasio se na Facebooku s komentarom u povodu smrti njegovog prijatelja iz djetinjstva. U jednom polupismenom komentaru opisuje kako je on oformio nogometni klub u svom selu i da su mu dali ime CRVENA ZVIJEZDA, jer to se u ono vrijeme moralo. Kad sam to pročitao digla mi se ne magla, nego tlak. On je ustvari u to vrijeme navijao za taj beogradski klub i često smo se prepucavali jer sam ja navijao za DINAMO. I tako magla se diže i van granica lijepe naše da bi se sakrila nečija nezgodna prošlost (ili savjest).