nedjelja, 25. lipnja 2017.

Planinarenje po Velebitu 2017

 

Nakon nekoliko odgoda uspjeli smo ostvariti cilj, propješačiti Premužićevu stazu od Zavižana do Rossijeve kolibe. Nije lagano okupiti pravu ekipu koja može i hoće savladati sve napore koji se očekuju na planinarenju po Velebitu. Iako je ta dionica među planinarima opisana kao lagana, ipak u našim poodmaklim godinama bio je to izazov. U ekipi su bili stari i iskusni planinari i planinarke HPD Jelengrad Popovača i dio ekipe mojih planinoraca s kojima smo osvojili već nekoliko planinskih vrhova (Klek, Budakovo brdo, Bačić kuk...)

RastokeU dolasku smo posjetili Rastoke i popili kavicu te u Ličkom Lešću pogledali vrela Gacke.

2_Krasno_hotel Smjestili smo se u Hotelu Krasno koji se nalazi uz poznato marjansko svetište Majek Božje od Krasna. Drugi, udarni dan digli smo se u 6 sati, doručkovali i krenuli kombibusom vijugavim putovima prema Zavižanu. Na ulazu u Nacionalni park plaća se ulaz, za planinare je to 25 kn. Nakon kraćih priprema krenuli smo ka cilju. Unaprijed smo se dogovorili da će Franjo i Ivan zbog zdravstvenih problema odraditi onoliko staze, koliko će moći.

Naša ekipa na početku brojila je 8 članova, jedan je odustao nakon prvog dana i otišao pomagati rođacima gradnju vikendice na moru, dvoje je prošlo veći dio staze i nas petero smo stigli do Rossijevog skloništa ili kolibe kako se popularno zove.

IMG_20170622_084718

IMG_20170622_085042

Na web-u Nacionalnog parka Sjeverni Velebit piše:

"Tko bude u budućnosti ovim lijepim i komotnim putem prolazio, jedva će si moći da predstavi trud i napore, koje su morali da podnesu prvi pioniri, koji su se kretali ovim teško prohodnim terenom bez ikakvih staza.." Dr. Ivan Krajač, "Hrvatski planinar".

I dalje između ostalog piše da je zahvaljujući predanosti dr. Ivana Krajača, ministra trgovine industrije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, osigurana su sredstva za izgradnju IMG_20170622_094029staze. Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita. Kasnije hrvatski planinari prozvali njegovim imenom. Gradnja je započela 1930. godine i dovršena je u ljeto 1933. godine. Staza se proteže od Zavižana do Baških Oštarija i duga je 57 km.

IMG_20170622_091450

IMG_20170622_202333

Dionicu do Rossijeve kolibe prošli smo za 2,5 sata uz kraće odmore u hladovini velebitskih šuma. Na stazi se izmjenjuju dionice kroz šumu i bez hlada. Sunce je pržilo ali je vrućinu ublaživao tako zvani "vjetar obronka".

Osunčani planinski obronci primaju sunčevu energiju pod većim kutom nego ravnice, time dolazi do jačeg zagrijavanja tla obronka od tla ravnice a time i zraka koji se nalazi nad površinom. Topliji zrak koji je lakši diže se te dolazi do pojave uzlazne struje toplog zraka...(prepisano iz meteorološkog priručnika za nautičare).

IMG_20170622_114956I napokon Rossijeva koliba je pred nama. To je jedan omanji planinski plato s kojeg puca pogled na more sve do Krka i Raba. Sklonište je nedavno obnovljeno i moguće je prespavati na drvenim klupama i u potkrovlju. Najprije smo utažili glad, pa žeđ i onda se ispružili na ono malo prostora oko kolibe. Uskoro su nam se pridružila dva mlada Francuza s kojima smo razmijenili hranu i nekoliko riječi. Oni putuju pješice sve do Slovenije, kasnije smo se opet našli kod Planinarskog doma na Zavižanu.

IMG_20170622_111649 IMG_20170622_105608

Uskoro je stigla malo brojnija ekipa planinara iz Našica, oni su krenuli zajedno sa nama ali su putem skrenuli do vrha Gromovača. Kad je postala gužva, bilo je vrijeme za povratak. U povratku smo nailazili na puno grupa koji su kretali prema Rossijevoj ili dalje prema Alanu.

botannickiPD Zavizan

Po dolasku do Zavižana dio grupe je posjetio znameniti Botanički vrt. U domu je bila gužva jer je upravo stigao autobus sa svećenicima šibenske biskupije koji su posjetili svetište u Krasnom i na Zavižanu ručali (janjetinu). Dobili smo i mi jedan pladanj. Ljerka je uspostavila kontakt s crnim svećenikom koji je uporno tvrdio da je rođeni dalmatinac, da bi na kraju ipak priznao da je rodom iz Sierra Leonea. Započeo je pjevati naše pjesme koje smo prihvatili zajedno sa ostalim prisutnim mlađim svećenicima. I tako je ugodno uz pjesmu završio naš boravak na Velebitu.

imageIMG_20170623_111318Zadnjeg dana našeg putovanja imali smo još jedan cilj, propješačiti planinarsku stazu Medveđak iznad Plitvičkih jezera. Staza započinje iznad parkinga i vodi u dva smjera. Mi smo se odlučili za varijantu koja nas je dovela opet na polazište. Uglavnom jedna dosta lagana staza na kojoj je jedini problem bila velika vrućina. Nije bilo vjetra u bukovoj šumi.

Na povratku smo stali kod koranskog mosta i u Korani namočili umorne noge. I to je to, preko Krnjaka, Gline, Petrinje i Siska vratili se u Popovaču, Križ i Kutinu. Priložene fotografije govore možda više od ovog teksta.

četvrtak, 20. travnja 2017.

Poučna staza “Naftni bunar Martin”

MataijicNakon dužeg vremena danas smo imali uzbudljiv razgovor uz kavu koji je vrijedno zapisati i prenijeti u ovom blogu. Naime u društvo nam je došao Ivica Matajić i potužio mi se kako je vidio u Turističkoj zajednici Grada Kutina prospekt o Poučnoj stazi "Naftni bunar Martin" i u njemu se nigdje ne vidi da je uređenje te Poučne staze bila njegova inicijativa.
I to nije sve, moji prijatelji me upozoravaju kako su pročitali da je Grad Popovača uz sponzorstvo INA uredio Naftni bunar i kako se pri tome nigdje ne spominje tko je izgradio Poučnu stazu s tablama i opisom prvog iskorištavanja nafte u Moslavini.
Nakon pet godina morao sam prekopati po mojoj arhivi da prikupim na jednom mjestu sve relevantne podatke o tom pothvatu kojeg su 2012. godine izveli kutinski izviđači.
I evo stvarnih podataka o tom događaju:
  • Ivica Matajić  bio je inicijator uređivanja Poučne staze "Naftni bunar Martin". U nekim opisima na poučnim tablama uz stazu nalaze se tekstovi koje je on pronašao u starim zapisima.
  • Projekt poučne staze financirala je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva preko Regionalne zaklade za lokalni razvoj "Zamah" iz Zagreba u visini od 12.935 kn.
  • Sa iznosom od po 1.000 kn sufinancirali su projekt Općina  Popovača (tada je bila općina danas je grad) i Grad Kutina.
  • INA je odbila financirati projekt uz obrazloženje da za tu godinu nemaju raspoloživih sredstava.
  • Projekt izrade poučne staze obavili su stariji kutinski izviđači okupljeni u Klubu brđana "Pegla" s predsjednikom Milanom Jelenčićem Jelenom.
  • U izradi pisanog dijela projekta pored Ivice Matajića, pomogli su i Snježana Krpes i Ivan Vuković.
  • Glavna i odgovorna osoba za izradu projekta bio je Ivan Mikulić Pipin.
  • Poučna staza se radila od 1. kolovoza do 15. listopada 2012.g.
  • Postavljeno je pet poučnih tabli, ograđen je nafni bunar i staza je označena vidljivom markacijom.
  • Volonteri koji su dali svoj osobni doprinos u izgradnji poučne staze bili su: Dragutin Valjavec Mačak, Tošo Todorović, Ivica Matajić, Slobodan Davidović, Milan Jelenčić Jelen i Ivan Mikulić Pipin.
  • Uz uređenje staze tiskan je prospekt u kojem nisu navedena imena nosioca projekta nego samo osnovni podaci o stazi sa tekstom objavljenom na postavljenih pet poučnih tabli uz stazu.
  • Svečanost otvaranja obavljena je u subotu 20. listopada 2012.g.
  • Otvaranje staze obavio je načelnik Općine Popovača Josip Mišković i izaslanica kutinskog gradonačelnika Marija Vizner.
  • Svečanost su uveličali kutinski izviđači (Odred izviđača “Betlehem”), Udruga uzgajivača arapskih konja iz Volodera i mještani iz Ciglenice.
  • Prema dostupnim informacijama i vidljivim tragovima poučna staza je dosta posjećena. Posjećuju je učenici, studenti, planinari, turisti…
Na Googlu pronalazim nekoliko zanimljivih objava vezanih uz ovu temu:

16.02.2012. godine pišem na webu kutinskih izviđača:
Tko je prvi počeo iskorištavati naftu?
U Večernjaku objavljena je vijest  “Dobro došli u Titusville, mjesto rođenja industrije nafte. Ploča s tim natpisom dočekuje turiste u gradiću u državi Pennsylvaniji u SAD-u, gdje je 1859. Edwin L. Drake podigao prvu naftnu bušotinu duboku od 19 do 23 metra, koja je dnevno na površinu izbacivala oko 2000 litara sirove nafte."
Poučna staza "Naftni bunar Martin" koju namjeravamo otvoriti za javnost govorit će nešto sasvim drukčije. Prema zapisima koje je prikupio Ivica Mataić govori se da: "Na brdu Plaso, 2 km od sela Mikleuške postojala su okna iz kojih se dobivala nafta. E.Laszowski navodi 1855. godinu kao početak radova na iskopu nafte u Mikleuški..." Dakle četiri godine ranije od nafte iz Titusvilea i godinu ranije od nafte iz Paklenice u Međimurju. Iz Martina i danas izlazi nafta. Projekt za uređenje poučne staze prijavljen je na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, pa ako dobijemo novce od početka kolovoza idemo u postavljanje tabli s opisom prvog nalazišta nafte na svijetu!Prvi
Prvi obilazak Naftnog bunara Martin

15.06.2012. godine objavljujem radosnu vijest:
Prihvaćen projekt "Poučna staza - naftni bunar Martin"
clip_image001ZAMAH, regionalna zaklada za lokalni razvoj prihvatila je naš prijedlog u programskom području "Naš doprinos zajednici" i odobrila financijsku potporu za realizaciju projekta "Poučna staza - naftni bunar Martin". Financijska potpora iznosi 12.935 kn a realizacija projekta kreće 1. kolovoza. Otvaranje Poučne staze predviđeno je za 20. listopada 2012.g. Nosioc izvođenja radova je Klub brđana "Pegla" u suradnji sa Mjesnim odborom Ciglenica. Voditelj projekta je Ivan Mikulić Pipin. Projekt je pokrenut na inicijativu našeg novog člana Ivice Mataića.

23.10.2012. godine na web stranici Općine Popovača objavljeno je:
U Ciglenici je u subotu otvorena Poučna staza - Naftni bunar 'Martin'.
7Riječ je o projektu kojeg su realizirali izviđači veterani Kluba 'Pegla' koji djeluje u sastavu Odreda izviđača 'Betlehem Kutina'. Kako je napomenuo predsjednik Odreda Ivan Mikulić, kutinski su izviđači Poučnom stazom željeli otrgnuti od zaborava bogatu povijest ovog kraja vezanu za iskorištavanje nafte.
Otkriće nafte imalo je značajan utjecaj na socio- ekonomski razvoj Moslavine koja spada u najstarije lokalitete po industrijskoj proizvodnji i preradi nafte u Europi i svijetu. Polovinom 19-og stoljeća glas o pojavi masnih naslaga u potoku (zbog toga i nazvanom Paklenica), stigao je do Beča čiji su stručnjaci odlučili proučiti tu pojavu. Iskopana su dva duboka bunara u kojima se nakupljala nafta i punila u hrastove bačve te se konjskom zapregom prevozila sve do Zidanog mosta budući ovdje još nije bilo željezničke pruge. Kako bi se na tako dugi put prevozio što kvalitetniji proizvod, neposredno uz nalazište počela je s radom prva rafinerija u južnoj Europi(kameno- uljna tvornica). Stoga se, kako je istaknuto i na otvorenju Poučne staze, s pravom možemo pohvaliti da je moslavačka nafta rasvijetlila Beč budući električna energija još nije postojala.
23
Untitled5
4Martinov_bunar_web
Prospekt Poučne staze “Naftni bunar Martin”:
img083
img084

Na tu temu pisao je poznati kutinski publicist i povjesničar Dragutin Pasarić:

BAŠTINJENO „CRNO ZLATO“
Daleka su stoljeća, točnije 625  godina je od zapisa iz Pavlinskog samostana podno Garić-grada (1391.) koji upućuju na višestoljetnu vezu Moslavine s naftom (Josip Žgaljić: Pet stoljeća hrvatske nafte, Rijeka 2003.) Nafta, a za koju se literarnom izričaju osobito rabi  naziv „crno zlato“ bila je poticaj u devetnaestom, a u drugoj polovici dvadesetog stoljeća i okosnicom gospodarskog razvoja Moslavine. Spomenički na «crno zlato» kod Mikleuške upućuje okno Martin dubine 72 metra, svojedobno najveće u Austro-Ugarskoj (koncesiju je dobilo 29. studenoga 1865.) Eksploatirano je do 1943. godine. U 88 godina dalo je 20.000 tona nafte. Tu je nešto manje okno Franciska.
8Što je nafta značila govori i demografski podatak uz Gojlo,  kako se zna reći – rodno mjesto organizirane hrvatske naftne  industrije.  Od 951 stanovnika u popisu  1948.  prije pet godina bilježi ih se tek 377. I da nema poticajnih udruga, a osobito pojedinaca, kao što su primjerice u Gojlu DVD, Mjesni odbor i osobito zauzet  Antun Dragošević u suradnji s tvrtkama (imena se mijenjaju ali upečatljivim ostaje Naftaplin) u središtu mjesta ne bi bilo spomen crpke. Uz nju ne treba zaboraviti  da se svojedobno zbog nafte - za Kutinu govorilo da je mjesto kraj Gojla.
Hvale vrijedan je primjer Odreda izviđača „Betlehem“ Kutina, nositelja projekta poučne staze - naftni bunar Martin. Stazu su osmislili i izgradili brđani Kluba "Pegla", koji djeluje u sastavu spomenutog izviđačkog odreda. Uz njega, ali i spomenuti projekt osobito je vezano ime  Ivana Mikulića Pipina,  legende kutinskog izviđačkog života.  Staza je duga  3 km. ima šest informativnih panoa. Počinje u ulici Paklenjača, naselje Ciglenica (između G.Gračenica i Mikleuške). Program je financirala Regionalna zaklada za lokalni razvoj „Zamah“. Nije izostala ni potpora lokalnih jedinica samouprave Kutine i Popovače.
No to su vrijedni, i više nego korisni poticaji da se sačuva industrijska baština. Svojedobno spominjalo se da uz industrijski život Kutina zaslužuje i muzejsku naftno-petrokemijsku zbirku. I ono što je još važnije da već zaboravljene industrijske lokacije postanu kulturnim dobrom, a između ostalog i turističkom ponudom. 

https://sites.google.com/site/moslavackagora/izvor-pakline
MG
Kutinski izviđači su uredili poučnu stazu "Naftni bunar Martin". Na poučnoj stazi su postavljene poučne table na kojima se može pročitati o povijesti korištenja nafte u Moslavini. Do početka staze se može doći asfaltnom cestom od G. Gračenice. U Ciglenici se skrene u ulicu Pakljenača. Na početku ulice počinje staza. Ide se asfaltom do kraja. Dalje makadamskom cestom do potoka. Prije potoka desno u šumu do Naftnog bunara Martin. Od bunara uzbrdo šumom do zemljanog puta. Dalje desno putom do početka staze.

Na kraju nešto novijeg datuma:

Radio Quirinus Portal objavljuje 29. studenog 2016. godine:
Kod naftnog bunara Martin u Ciglenici u utorak, 28.studenog održana je konferencija za medije na kojoj su predstavljeni projekti koje je INA – Industrija nafte d.d. sufinancirala u 2016. godini na području Grada Popovače. Naftni bunar Martin projekt je koji INA d.d. sponzorira već nekoliko godina, a ove je godine u potpunosti završen izgradnjom drveno-kamene konstrukcije, tj. tornja za vađenje nafte i uređenjem okna bunara.

Martin_1
Vidim bunar su uredili profesionalno i HVALA im što su zadržali  našu tablu (samo su je premjestili na drugo mjesto).
































petak, 10. ožujka 2017.

U spomen na Nedu

Danas nam je stigla vijest da smo izgubili još jednog prijatelja. Umro je Nedo Nedeljko Vukić nakon relativno kratke ali teške bolesti. Pod kraj 2015. godine bio je na teškoj operativnom zahvatu i onda se vratio opet relativnom normalnom životu, družili smo se skoro cijelu prošlu godinu uz kavu u našem kafiću u Kolodvorskoj ulici. Ove godine se nismo vidjeli, samo je do nas stigla vijest da je u Osijeku u bolnici.
12109865_541557735995728_2768305486493249508_o
Prisjećamo se naših više godišnjih druženja. Zajedno smo proputovali dosta toga po svijetu od Poljske, Češke, Italije, Turske... Planinarili smo zajedno sa grupom, kako sam ih nazvao, kutinskih planinoraca po Velebitu, Visu, Učki...
Nedo je bio svestran čovjek, otvorena srca, spreman za ozbiljne stvari, ali i  za pjesmu i svirku, bio je umjetnik, muzičar i slikar, bio je glavni vic majstor u društvu.
osi_izlozba_10Pričao nam je o svojem djetinjstvu. Bio je dijete s Kozare, zajedno s majkom i stotinama žena i djece tijekom 2. Svjetskog rata preseljen u Hrvatsku. Završio je u Poljani (kod Pakraca) gdje ga je zajedno s majkom primio domaći seljak. O svom domaćinu imao je puno toplih riječi zahvale, znao je reći da je to bio dobar čovjek. Ipak djetinjstvo mu nije bilo sjajno ali ga je hrabro prebrodio. Pričao je da je po hladnoći išao u školu u kratkim hlačama i dokoljenicama, dugih nije bilo. Nakon školovanja u toj istoj Poljani postao je učitelj. Ako prolazite cestom svratite pogled na dvorište škole u Poljani. Vidjet ćete njegov umjetnički rad, skulptura Don Kihota sastavljena od dijelova automobila, traktora i drugih strojeva. To je bio njegov rad koji stoji još i danas.
Preseljenjem u Kutinu nastavio je raditi u Savezu Kulturno-umjetničkih društava i završio kao načelnik u policiji. Tijekom Domovinskog rata radio je u Glavnom stožeru Ministarstva unutrašnjih poslova od kuda je otišao u mirovinu. Uključio se u rad Udruge umirovljenika Grada Kutine gdje je obavljao dužnost dopredsjednika Udruge.
Vodio je Ženski vokalni ansambl “Kutinske dunje”.
NedeljkoVukic1V
Putovanje u Poljsku 2011. g.
P6220256
Putovao je sa kutinskim izviđačima u Poljsku. Između ostalog posjetili smo u Krakowu gradsku vijećnicu gdje nas je primio dogradonačelnik. Nedo je tom prilikom poklonio jednu svoju sliku koja danas stoji u galeriji Grada Krakowa. Prilikom posjeta Poljskoj posjetili smo rudnik soli Wielicka (zajednička fotografija snimljena duboko pod zemljom). Wielczka
Splavarili smo i rijekom Dunajec.
P6230598
Zajedno u Veneciji 2012.g.
Venecija_svi
Fotografija snimljena sa putovanja Lykijskom turom (Turska) u starom gradu Efesu 2014.g.
Likijska ekipa
Kutinski planinorci zastali u  Rastokama – Slunj 2014.g.
Rastoke_svi_mi
Ekipa prije uspona na Dabarske kukove i Budakovo brdo 2014.g.
Velebit_Pipin (15)
Pohod na otok Vis 2015. g.
vis (8)11205130_885866421473663_8469549518142267292_n10386292_483097991841703_2970577486802487741_n10407889_483013795183456_7477157055034059670_n
Učka i Čičarija 2015.g.
12095026_541533882664780_7631715000201850236_o
Sjećam se da smo pri penjanju na planinske vrhove govorili da nam se nikuda ne žuri, jer život je pred nama. A Nedo je u zadnjim planinarskim pohodima malo "zabušavao" pa je tako prije uspona na Budakovo brdo (Srednji Velebit) zastao u podnožju i pričekao nas da sami osvojimo to brdo. Pri usponu na Učku, negdje na pola puta me izvijestio da će on krenuti natrag i sačekati nas u Planinarskom domu u Poklonu. I sada nema nam druge nego se bez njega popeti na Zavižan ove godine. Tamo visoko bit ćemo bliže Nedi.
Često sam u njegovom društvu razmišljao kako je šteta da čovjek njegovog formata jednog dana mora umrijeti. I to se moralo dogoditi, pa godine su tu, pa teška bolest. I nema više Nede. A još kao jučer se hvalio kako igra dva sata stolni tenis jer bio je između ostalog i član Stolnoteniskog kluba u Kutini. I tako ode nam još jedan iz ekipe.
Neka mu je vječni mir i spokoj na nebeskim planinama.

srijeda, 1. veljače 2017.

Muke internetskog kupovanja

IMG_20170201_151642

Pričam danas prijateljima na kavi o problemima s poštanskim pošiljkama iz Kine. Naime otkada mi se otvorio izlog internetske trgovine svaki tjedan kupim nešto. Sve kao nije skupo, stoji po nekoliko dolara. Ponekad se pitam da li mi je to sve potrebno ali ta radost kupovanja na daljinu me opsjeda i tako sam već kupio novi smartphon, koji mi se pokvario nakon par mjeseci, pa onaj pametni ručni sat, koji mi stoji i služi samo kao budilica, pa kamera za auto, koja mi je crkla nakon par dana itd. Uglavnom ja se ne predajem i jedina stvar koja bi me mogla odvratiti od tog trgovanja je naša Hrvatska pošta. Razumljivo je da sve pošiljke dolaze preko pošte, donosi ih poštar i ako su iz Kine obvezno se mora platiti 4,5 kn poštarine. I tu je caka. Kad me nema kod kuće, poštar ostavi ceduljicu da mogu pošiljku podiči naredni dan u pošti u Kutini. Usput da pripomenem da i moj Husain ima poštu, više kao istureni šalter koji radi samo 2 sata.

Ne znam da li vas je kakva nevolja dovela u kutinsku poštu. Uglavnom uvijek je gužva. Sada su uveli onaj automat koji vam da broj. Jučer sam to prvi puta vidio. Uzeo sam papirić u 15.04 sati i došao na red u 15.45 sati. IMG_20170201_162004Čekanje je bilo 41 minutu i moglo je biti i dulje da se nisam napravio lud i otišao na šalter na kome se plaćaju samo novčane uplate. Kad je službenica vidjela koliko sam bijesan uzela me preko reda i dobio sam svoj paket. Svašta sam izgovorio, čak i to da su mi oduzeli dragocjene minute svog kratkotrajnog života.

Dok sam čekao sjedeći na drvenim stolicama razmišljao sam kako je ta tehnologija iz 21 stoljeća dok su ove tvrde drvene stolice iz 20 stoljeća. I još sam razmišljao kako nude sve i svašta, još malo pa će početi prodavati i lijekove. To bi bilo dobro, samo dok dođeš na red da ih kupiš, pogoršaš si još više mentalno zdravlje. Uglavnom prodaju i svijeće, knjige i slične stvari.

Na kraju mi je simpatična zaposlenica pošte rekla da je gužva jer se uvela ta nova tehnologija upisa, što nije točno, gužve je bilo i prije.

I sada ću poštaru ostaviti obavijest na ulaznim vratima AKO IMATE POŠILJKU IZ KINE A MENE NEMA KOD KUĆE - VRATITE JU U KINU. Prije će doći nego ju ja podignem u vašoj pošti.

IMG_20170201_153949

petak, 9. prosinca 2016.

Osam dana na Cipru

Ovaj puta cilj našeg putovanja bio je Cipar, treći po veličini otok Mediterana. Cipar je dugo bio raskrižje Europe, Azije i Afrike s mnogo tragova drevnih civilizacija (rimske, bizantinske i venecijanske). Od turske invazije 1974. godine zemlja je podijeljena na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio - samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar. cyprus-map
Naš cilj je bio taj sjeverni dio. Zbog toga smo morali letjeti od Ljubljane do Antalye u Turskoj te zatim do zračne luke Ercan (isti avion, bez izlaženja). Naša agencija osigurala je smještaj u hotelu Riverside nedaleko Kyrenie. Obaviješteni smo da moramo prilagoditi naše satove pomicanjem 2 sata unaprijed, jedan je normalno a drugi zbog toga što je Turska odbila promijeniti ljetno u zimsko vrijeme.
Prvi dan – dolazak
Taj dan je na Cipru palo toliko kiše koliko nije u zadnjih 100 godina (tako kaže naš vodič Dejan). Oko hotela Riverside (obala rijeke) je tog popodneva kad smo stigli stvarno tekla rijeka. Hotel se sastoji od bezbrojnih malih ili velikih depadansi do kojih smo morali doći i smočiti se do kože. Vodiči kažu da su jednu turistkinju spašavali iz nabujalog potoka. Nije bilo druge nego sušiti odjeću i rano leći i prespavati noć u toplom krevetu, jednostavno zaboraviti taj dan.
Drugi dan
Najprije se svađamo s našim vodičem koji ne razumije da neki naši ne mogu na put autobusom i sjediti na mokrim sjedalima. On pokušava dobiti drugi bus ali to je teško na sjevernom dijelu ima tek oko 80 autobusa, više starih nego novih. Na kraju pristajemo nas četvero da se preselimo u drugi autobus u kojem je bilo slobodnih mjesta (bila su tri autobusa s hrvatskim turistima).
PC020018Putujemo do najsjevernijeg dijela otoka do poluotoka Karpaz. Pored prekrasnih pješčanih plaža i samostana Sv. Andrije Apostola, glavna atrakcija Karpaza su magarci. Te veoma inteligentne životinje ostavili su Grci 1974. godine kad su ih Turci protjerali u južni dio IMG_20161205_115319otoka. Oni sada uveseljavaju turiste koji kupuju mrkve ili jabuke i hrane ih. Nama se dogodilo da su kao drumski razbojnici iskočili iz grmlja pred autobus i dok je jedan stajao ispred busa ostali su tražili mrkvu od vozača. On je za tu priliku pribavio veću količinu tog povrća. Na svakom od izleta nudi se ručak za 10 eura. Nismo bili raspoloženi za jelo i u zamjenu dobro je došla šetnja pješčanom plažom.IMG_20161202_133816
Treći dan
Izlet u Kyreniu ili turski naziv Girne započeo je posjetom samostanu Bellapais koji se IMG_20161203_125714ubraja među najljepša remek djela gotske umjetnosti na Bliskom Istoku. U nastavku penjemo se do tvrđave St. Hilarion. U tvrđavi je naš vodič organizirao prikaz harema na mjestu gdje je stvarno i bio za vrijeme sultana Selima II. (poznatog kao sultan pijanica). Naše cure Goga i Snježana dobile su značajne uloge u tom praktičnom prikazu života u haremu. Ja, Marko i Drago, kao stari kutinski planinorci popeli smo se uz 500 stepenica do 732 metara visokog vidikovca.
IMG_20161203_141315Po dolasku u samu Kyreniu posjetili smo impozantnu tvrđavu koja dominira lukom i u njoj muzej u kojem je između ostalog pohranjen kostur broda starog 2500 godina.
IMG_20161205_115109





Slijedila je kavica, lutanje ulicama, cjenkanje s trgovcima, probavanje lokalnih specijaliteta kao na pr. čorbe od kozje glave. IMG_20161203_164730

Četvrti dan
Danas nam je cilj Famagusta, gradić smješten odmah sjeverno od "zelene linije" (linija koja dijeli otok na turski i grčki dio). Najprije smo posjetili samostan sveca Barnabe koji je zajedno s Pavlom obznanio novu vjeru. U samostanu se nalazi neprocjenjiva freska koja prikazuje Pavlov dolazak. U Famagusti smo razgledali venecijanske gradske zidine, IMG_20161204_162710Othellov toranj i bivšu kraljevsku katedralu sv. Nikole koja je pretvorena u džamiju. Probali smo u ugostiteljskom objektu Petek najbolje baklave na otoku (uvjerava nas Dejan). U povratku obišli smo gradić Varosha (Varoša) kojeg sada pokazuju turistima kao grad duhova. Naime grad koji je prije 1974. godine bio20110302063650varosha_cipar_cyprus_kipar_resort_scary10 poznat po ekskluzivnom turizmu, u kojem je prosječna plaća u to vrijeme bila u vrijednosti 3000 eura, stanovnici su morali napustiti u roku 2 sata. I sada 45 godina poslije nema sporazuma i Varoša ostaje kao grad duhova, kao spomenik ljudske gluposti. Prolazimo samo rubnim područjem i gledamo prazne hotele i kuće, na terasama stolice još uvijek čekaju svoje vlasnike. Sve je stalo već dugih 45 godina.
Peti dan
IMG_20161205_133913Izlet u Nikoziju, glavni grad Cipra koji je također podijeljen, izaziva posebni interes jer ćemo imati mogućnost da pređemo granicu i uđemo u grčki dio grada, tj. u EU. Prijelaz je u jednoj uskoj ulici, najprije turska kontrola, pa UN pojas, i onda grčka policija pregledava putovnice. U grčkom dijelu osjeća se razlika, netko komentira da se IMG_20161205_144048odmah lakše diše jer smo u našoj Europi. Ali i cijene su europske, tako da se skoro ništa ne kupuje, tek smo popili grčku kavu, slikali se s lijepom konobaricom koja je najprije mislila da smo iz Rumunjske. Vraćamo se u turski dio i čekamo da se sakupimo i krenemo doma (u hotel).



IMG_20161205_160811
Šesti dan
IMG_20161206_112855Taj dan je predviđen za fakultativni izlet (plaća se). Mi koji smo se htjeli odmoriti od dugih vožnji organizirali smo izlet u Kyreniu. Tu smo laganini još jednom obišli grad, na miru popili kavicu i pivo u gradskoj luci i odmorili dušu i tijelo. Vozili smo se s lokalnim malim busom. Inače na Cipru se vozi lijevom stranom što su im u naslijeđe ostavili Englezi koji su tu gospodarili od 1878. do 1960. godine. Svuda po gradu nailazimo na mačke i pse. Psi slobodno lutaju ulicama ili se kao ovaj odmaraju u hladovini. U vrijem našeg boravka dnevna temperatura se kretala oko 20 stupnjeva. .
IMG_20161206_131723
IMG_20161202_150952IMG_20161203_135122
Sedmi dan
Taj dan je bio izuzetno skup i dug izlet koji je vodio do južnog dijela otoka, do mjesta Pafos. Od naše grupe samo je šestero otišlo. Vozili su grčki autobusi. Nas ostatak spustili smo se do mora i razgledali luksuzne hotele (koji su bili preskupi za nas). Pratio nas je ovaj pas kojeg je Milka tog jutra nahranila.
IMG_20161207_091956
IMG_20161207_103813
IMG_20161207_110946
Osmi dan - povratak
Buđenje u 1 sat, vožnja do zračne luke, čekiranje (koje je trajalo malo dulje jer  se pokvario internet pa su na kraju aviokarte pisali rukom), čekanje polijetanja.
IMG_20161208_033530 IMG_20161208_033513
I to je to. Poletjeli smo u 4.45 i stigli u Kutinu u 12 sati. Na Cipar više ne idemo. Možda do godine nešto bliže, šuška se da će nas agencija voditi na Rodos. Živi bili pa vidjeli.
IMG_20161203_090327Imali smo prezentacije kožne galanterije (skoro sam kupio jaknu, cjenkanje se oteglo i razišli smo se na 70 eura, i Milka me pitala kada ću je nositi, pa na kavu…). Posjetili smo i tvornicu tepiha i zlatarnu. Sve je to isti obrazac kao u Turskoj, čak smo i iste trgovce susretali. Da li je netko od naših što kupio ostaje tajna.
Lijepo uređen okoliš hotela Riverside garden resort privlačio je pažnju. Ipak na kraju je bio zaključak da idući puta tražimo pravi hotel, da je sve na jednom mjestu.
IMG_20161203_081143IMG_20161203_074847IMG_20161203_080923IMG_20161203_081156