Kad godine dođu do brojke 70 započinje se mijenjati redoslijed prioriteta u životu. Iako smo aktivni umirovljenici pa nam ponekad nedostaje slobodnog vremena, ja i moje društvo (u koje računam i supruge) imamo običaj da se svakodnevno (ali baš svakodnevno, i nedjeljom, blagdanom...) okupljamo u tako zvanom "Zdravljaku" na kavi. Vlasnici nas već dobro poznaju, pa recimo kada parkiramo auto i izlazimo već se priprema "produžena" i dok sjedamo za stol dolazi naša omiljena kava. Nema takove kave nigdje drugdje, to smo saznali iz iskustva kada odemo u neki drugi grad ili najčešće u Zagreb. Produžena kava nigdje nije tako dobra kao u našem kafiću. To ustvari nije kafić nego restoran brze hrane što nam odgovara jer u njemu nema pušenja. Ta mana da se pije kava bez pušenja ne smeta jer svi u biti ne podnosimo miris cigare.
I sada ono najvažnije, nije bitna niti kava već je bitno druženje na kome se uvijek vode zanimljivi razgovori. Većina našeg društva su umirovljenici Petrokemije i članovi vodstva Udruge umirovljenika iz Petrokemije. O radu udruge i sudbini Petrokemije možeš razgovarati u nedogled. Uvijek ima neka nova tema. Većinom smo i planinari ili bolje rečeno članovi Facebook grupe "Hodanjem do zdravlja". Uz kavu se planiraju nedjeljni pješački pohodi u bližu ili dalju okolicu Kutine, ali pali su tu i dogovori oko većih poduhvata kao što je bio pohod na otok Vis u svibnju, pohod u Istru u rujnu ili na Medvednicu u listopadu.
Imamo stalnu grupu i goste koji nam se ponekad pridruže. Naše supruge i prijateljice su sastavni dio grupe (kada se pojave).
I tako odlučih da od danas povremeno zapišem neke dnevne razgovore uz kavu. Možda će nekome biti zanimljiva naša razmišljanja o aktualnim dnevnim događanjima u našem gradu i šire.
Imamo stalnu grupu i goste koji nam se ponekad pridruže. Naše supruge i prijateljice su sastavni dio grupe (kada se pojave).
10.12.2015.
Danas je četvrtak i nema nam stalnog člana Branka (Žiljaka). Njegova kuglaško-kartaška ekipa četvrtkom do podne ima rezervirani termin u kuglani. Za njih je to "sveti" dan i nema šanse da se planira neka druga aktivnost četvrtkom. Svatko ima pravo na svoje veselje.
Ali zato je tu Vlado Salvador koji je jučer sudjelovao na skupštini Kluba liječenih alkoholičara u Čazmi. Vlado kao predsjednik KLA Kutina ovih dana obilazi godišnje skupštine drugih klubova i svuda je rado viđen gost. Klubovi liječenih alkoholičara nastoje nizom aktivnosti potaknuti svoje članove na druženje. Komentiram kako je u Čazmi jedna jako pozitivna klima za društvene aktivnosti. Planinarsko društvo su osnovali prije nekoliko godina i već broje preko 200 članova (HPD Jelengrad jedva pedesetak), nedavno smo se susreli s njihovim gljivarima, na Mataićevoj smetlarskoj zabavi u Čazmi okupi se preko 500 planinara (Ivica Mataić, smijenjeni predsjednik HPD Jelengrad).
Drugi Vlado (Ilijaš) izvještava o sastanku planinara HPD Jelengrad (svake srijede u Srednjo-školskom centru). Predlaže da napravimo plan izleta ogranka kojeg sam nazvao "Stari planinorci" i koji bi ušao u godišnji plan izleta društva. Pripominjem da se naša grupa nikako ne uklapa u izlete koje organizira ona druga "mlađa" grupa koja planinari po GPS-u, te da se mora prilagoditi program izleta našoj dobi (i kondiciji). Planiramo 19.12. sudjelovati na pohodu "Fokinom stazom" od Pakraca do Omanovca, u nedjelju jedan kraći izlet u okolicu, iduće godine malo po Zagorju, Ivanščica... Nama se nikuda ne žuri.
Vlado je član one druge, kako je nazivam "neprijateljske", udruge umirovljenika Grada Kutine. Priopćavam mu kako je žalosno što nas predsjednica njegove udruge poziva na zajedničku suradnju dok s druge strane njihov Upravni odbor donosi odluku da nam se ne smije dati dopis koji im je došao iz Ministarstva turizma u svezi organizacije izleta za članove udruge. Konstatiramo da među kutinskim umirovljenicima još dugo neće biti mira i suradnje, pogotovo dok im je savjetnik predsjednik Odbora za starije osobe Grada Kutine koji se osvećuje petrokemijskim umirovljenicima što ga nisu ponovo izabrali za predsjednika. Taj gospodin kojeg neću imenovati otvoreno navija da mi ne dobijemo nikakvu pomoć od grada. I to je predsjednik odbora koji se treba brinuti o starijima. O tom čovjeku ne treba trošiti puno riječi jer je poznat kao dobro plaćen savjetnik bivše županice.
Josip (Radić) je inicijator zajedničkog dočeka Nove godine kojeg organizira Udruga umirovljenika iz Lipovljana. Prema pokazanom interesu bit će nas oko 5 parova. To je prilika da se prekine tradicija dočeka Nove godine uz TV ili u krevetu. Mislim si da među umirovljenicima neće biti pucnjave petardi što je bio razlog zašto smo prestali dolaziti na gradski doček. Svira Miro Horvat i zna se da će biti veselo. O hrani i ne razmišljamo jer to nam u našim godinama nije tako bitno uz sve bolesti koje smo stekli.
Vlado Ilijaš, najstariji kutinski planinar, fotografija s zajedničkog pohoda na najviši vrh otoka Krka - Obzovu
Naša ekipa s pohoda po Medvednici (Gordana Ivaštinović, Ivo Ajhner i Ljubica Bobinac)
Vlado je član one druge, kako je nazivam "neprijateljske", udruge umirovljenika Grada Kutine. Priopćavam mu kako je žalosno što nas predsjednica njegove udruge poziva na zajedničku suradnju dok s druge strane njihov Upravni odbor donosi odluku da nam se ne smije dati dopis koji im je došao iz Ministarstva turizma u svezi organizacije izleta za članove udruge. Konstatiramo da među kutinskim umirovljenicima još dugo neće biti mira i suradnje, pogotovo dok im je savjetnik predsjednik Odbora za starije osobe Grada Kutine koji se osvećuje petrokemijskim umirovljenicima što ga nisu ponovo izabrali za predsjednika. Taj gospodin kojeg neću imenovati otvoreno navija da mi ne dobijemo nikakvu pomoć od grada. I to je predsjednik odbora koji se treba brinuti o starijima. O tom čovjeku ne treba trošiti puno riječi jer je poznat kao dobro plaćen savjetnik bivše županice.
Josip (Radić) je inicijator zajedničkog dočeka Nove godine kojeg organizira Udruga umirovljenika iz Lipovljana. Prema pokazanom interesu bit će nas oko 5 parova. To je prilika da se prekine tradicija dočeka Nove godine uz TV ili u krevetu. Mislim si da među umirovljenicima neće biti pucnjave petardi što je bio razlog zašto smo prestali dolaziti na gradski doček. Svira Miro Horvat i zna se da će biti veselo. O hrani i ne razmišljamo jer to nam u našim godinama nije tako bitno uz sve bolesti koje smo stekli.
Dogovori oko dočeka započeli su u Topuskom početkom prošlog tjedna na susretu umirovljenika županije.
I na kraju upoznajem društvo da je danas u jutro predsjednik Uprave Petrokemije g. Zečević primio predsjednicu i zamjenicu Udruge umirovljenika iz Petrokemije. Vijesti su dobre, g. Zečević ima puno razumijevanja za rješavanje pitanja prostora udruge. Nećemo se seliti do kraja ožujka iduće godine i do toga vremena poduzeti će mjere da nam se pronađe prikladan prostor u gradu. Danas u 16 sati započinje tradicionalno druženje umirovljenika Petrokemije na kojem će sudjelovati kompletna ekipa s kave. Druženje je u Restoranu Petrokemije s početkom u 16 sati. Očekujemo da nas pozdravi predsjednik Uprave i predsjednik Sindikata EKN-a.
O dnevnoj politici danas nismo previše razgovarali. Ovo navlačenje ili zavlačenje je već previše dosadno. Razgovarali smo o nogometu. Dinamo je bio klub za kojeg smo od djetinjstva navijali. Sada je to neki drugi Dinamo, Mamićev, Šukerov... I ti njegovi igrači kao da imaju dvije lijeve, ne mogu gol pogoditi i da se golman makne s njega. Uglavnom već smo davno prestali drukati za Dinamo, pa sva ta događanja oko njega promatramo skoro nezainteresirano. Od nogometa volim pogledati engleski i španjolski, i nakon toga sve ovo domaće je nezanimljivo.
Oko 11 sati društvo se razilazi. Svatko odlazi na svoju stranu jer posla uvijek ima, čak mi se čini i više nego kada smo bili u radnom odnosu. Prisjećam se poslije mog umirovljena navratim nakon godinu i nešto u stari kolektiva i moram se izvinuti što nemam previše vremena za razgovor jer me čekaju moji unuci da ih vozim iz škole, pa onda još i .... Na kraju ispada da imam manje slobodnog vremena nego u danima kada sam bio na radnom mjestu od 7 do 15 sati. Svašta baš!
Detalj s prošlogodišnjeg druženja
Oko 11 sati društvo se razilazi. Svatko odlazi na svoju stranu jer posla uvijek ima, čak mi se čini i više nego kada smo bili u radnom odnosu. Prisjećam se poslije mog umirovljena navratim nakon godinu i nešto u stari kolektiva i moram se izvinuti što nemam previše vremena za razgovor jer me čekaju moji unuci da ih vozim iz škole, pa onda još i .... Na kraju ispada da imam manje slobodnog vremena nego u danima kada sam bio na radnom mjestu od 7 do 15 sati. Svašta baš!
Nema komentara:
Objavi komentar