Tražim nešto bolje i naiđem na ovo.
Bez veze, vraćam se na onu prvu dok se Milka nije probudila.
Dakle imam kavu i fali mi razgovor. Gledam poruke preko fb i vidim da je Zoran opet ostao bez posla. Zanimljiva je ta njegova priča te ju prepričavam duhovima oko sebe u hotelskoj sobi 612.
Nas dvoje zajedno vodimo Informatički klub, povezani smo i preko kutinskih izviđača, znamo se godinama i nekako mi je stalo do rješavanja njegovih problema. Kako je Zoran postao jedan od tisuću nezaposlenih Hrvata. Radio je u poznatoj kutinskoj tvornici na poslovima s opasnim kemikalijama i jednog je dana rekao dosta, idem tražiti novi posao. E sad da li je to bila dobra ideja ne znam, možda da je ostao imao bi nekih drugih gorih problema od nezaposlenosti. Uglavnom zaposlio se u jednom IT servisu koji je u par godina zatvoren, pa je radio na još nekim poslovima koji su se plaćali uglavnom na crno ili su bili povremeni, ili su propali zbog pada prometa, ili se gazda polakomio i izgubio zaštitarski posao u poznatom trgovačkom lancu, ili... U međuvremenu se oženio i dobio sina. Bilo mu je i vrijeme. Ali posla ni otkuda. Pisao zamolbe na razne adrese u Kutini, županiji i šire i nigdje nije prošao. Inače zna raditi skoro sve, najbolji je u informatici ali posao domara bi mogao odlično obavljati i usput bi mogao sređivati računala. Zaboravio sam da je radeći u zaštitarskoj firmi dobio zvanje Zaštitar tehničar za postavljanje svih video nadzora. Javio se na natječaj za radno mjesto u Sportskom centru. To je onaj natječaj koji je uzburkao alternativne medije i oporbu u Kutini. No oko toga ne želim dizati dodatnu prašinu. Prije nekog vremena priopćio mi je da je dobio posao poslovođe u diskontu pića, plaća solidna za naše prilike. 
I jučer mi javlja: Ne radim više, to što sam radio dva tjedna bilo je na crno.
I sad si razmišljam koja mu je perspektiva. Da očekuje da nova Vlada ispuni obećanja o pokretanju gospodarskog rasta, ili barem davanja naknada za svako novo rođeno dijete, ili veće brige o hrvatskim braniteljima (time ga nisam pohvalio).
Sjetih se one uzrečice koju znam često spomenuti:
ŽIVOT JE LIJEP SAMO NETKO NEMA SREĆE!
Moji sugovornici se polako razilaze, da nije oblačno već bi se vidio dolazak zore i novog dana, odoh ja u krevet malo delati s nadom da će i Zoranu osvanuti jednog dana ZORA.
