četvrtak, 14. srpnja 2016.

Kutinski prometni problemi

I tako u četvrtak pijuckam kavicu i razmišljam kako se uvijek srijedom iživciram kad moram na kratko skoknuti na gradsku tržnicu. Prije uvođenja jednosmjernog prometa Tržnom ulicom nije se moglo pronaći mjesta  za parking dok sada kada je ulica jednosmjerna sve je dosta dobro posloženo, osim… Kada izlazite prema Kolodvorskoj uvijek naletite na nekoliko automobila koji idu u suprotnom, nedozvoljenom smjeru. I tako jučer započnem raspravu s čovjekom, pa kuda voziš, pa znaš li kolika je kazna, a on miran samo slegne ramenima i reče da nije vidio prometni znak. Što znak, ima ih dva: najprije upozorenje u kolodvorskoj o zabrani skretanja u Tržnu (osim stanara one velike zgradurine), te zatim žuta tabla na kojoj piše upozorenje o promjeni režima prometovanja, i nakon skretanja na parking znak da je zabranjen promet u tom smjeru. I tako svake srijede u mojih 5-10 minuta boravka na tržnici po nekoliko automobila dođe iz Kolodvorske i nikome ništa. Policajac se šepuri na motoru po gradu, nema službene osobe da upozori o očitom kršenju i zanemarivanju prometnih znakova (za ovaj zadnji je kazna 2.000 kn).
Razgovaram s visokim dužnosnikom u prometnoj policiji i shvaćam da su i oni nemoćni, nije popularno kažnjavati narod, čitaj nepismene vozače, i izgleda da ih nitko iz grada i ne potiče na to. I tako su gradski oci u najboljoj namjeri promijenili regulaciju prometa u Tržnoj ulici ali nemaju volju da se ta regulacija i poštuje. Čini mi se da se nitko previše ne živcira (osim mene). Ustvari ima i onih koji pametuju da bi jednosmjeran promet važio samo kada tržnica radi, srijedom i subotom. Možeš si misliti kako bi to tada bilo.
Kad već pričamo o prometu u Kutini, da li ste primijetili da u zadnje vrijeme ne radi semafor kod stolarije. I na naše opće zadovoljstvo promet teče nesmetano, na tom veoma prometnom raskrižju uopće se ne čeka, dođeš zastaneš trenutak, pogledaš da li tko dolazi iz smjera koji ima prednost, propustiš i pičiš dalje prema Helešyu. Uglavnom je prolaz slobodan barem u dopodnevnim satima. I onaj semafor koji je koštao kao Bandićeve fontane kod Plodina, žmirka i promet teče nesmetano. Čujemo da ga namjeravaju uključiti. Vidjet ćete što govorom kada proradi. Ili malo dalje semafor prije benzinske, na njemu se uvijek sjetim pjesme Pips chips & videoclips – Malena “na našem semaforu nikad nije bilo zeleno”. A kako bi lijepo bilo da je kružni tok, promet bi samo tekao kao u svim drugim gradovima koji su na taj način riješili svoja prometna raskrižja.
Uglavnom je konstatacija da se u Kutini najsigurnije vozi kada semafori ne rade, jer je navodno najviše nesreća kada su semafori radili a vozači se zaletavali u debelo crveno svjetlo.
I još jedno, najviše pješaka je poginulo na pješačkim prijelazima. Ovo pišem u spomen na našu mještanku Mariju Kolenković koja je prelazila na sada zatvorenom prijelazu prema novoj tržnici kod Konzuma i jedan vozač je stao a drugi ga je preticao. Marija počiva u miru popovačkog groblja. Pijem kavu u Kolodvorskoj i gledam kako je sigurnije prelaziti ulicu mimo pješačkog, pogledaš lijevo, pogledaš desno i briši preko. Policajca sam vidio u toj ulici samo kada dođe kupiti burek. Malo dalje je pješačka zebra, e tu je već druga priča, ili pješak naglo skrene na njega pa cvile gume, ili kreneš i moliš Boga da te vidi onaj vozač u crnom bemweu koji piči 100 na sati od Helešya. Općenito Kolodvorska je ulica koju još uvijek nije zamijenio Gradski trg. U toj ulici se kreče ili pije kavu svatko tko želi biti viđen, ona je kao nekada gradski korzo, pješaka i automobila kao u prići. Ponekad se pitam otkuda naviru i kuda idu sva ta vozila tom starom kutinskom ulicom.
Sjetim se davne šezdesete godine kada su kutinski izviđači marširali prema željezničkoj stanici da bi otputovali na prvo logorovanje, na otok Kakanj u Šibenskom arhipelagu, za kolonom od 50 djece dizala se prašina, jer ta ulica u to vrijeme nije bila asfaltirana.
I na kraju u ovim prevrućim danima razmišljam da idem na kavu na gradski trg, tamo se, osim u večernjim satima, do podne ništa ne događa, tamo je mir i tišina, što mi naročito odgovara.