Naš cilj je bio taj sjeverni dio. Zbog toga smo morali letjeti od Ljubljane do Antalye u Turskoj te zatim do zračne luke Ercan (isti avion, bez izlaženja). Naša agencija osigurala je smještaj u hotelu Riverside nedaleko Kyrenie. Obaviješteni smo da moramo prilagoditi naše satove pomicanjem 2 sata unaprijed, jedan je normalno a drugi zbog toga što je Turska odbila promijeniti ljetno u zimsko vrijeme.
Prvi dan – dolazak
Taj dan je na Cipru palo toliko kiše koliko nije u zadnjih 100 godina (tako kaže naš vodič Dejan). Oko hotela Riverside (obala rijeke) je tog popodneva kad smo stigli stvarno tekla rijeka. Hotel se sastoji od bezbrojnih malih ili velikih depadansi do kojih smo morali doći i smočiti se do kože. Vodiči kažu da su jednu turistkinju spašavali iz nabujalog potoka. Nije bilo druge nego sušiti odjeću i rano leći i prespavati noć u toplom krevetu, jednostavno zaboraviti taj dan.
Drugi dan
Najprije se svađamo s našim vodičem koji ne razumije da neki naši ne mogu na put autobusom i sjediti na mokrim sjedalima. On pokušava dobiti drugi bus ali to je teško na sjevernom dijelu ima tek oko 80 autobusa, više starih nego novih. Na kraju pristajemo nas četvero da se preselimo u drugi autobus u kojem je bilo slobodnih mjesta (bila su tri autobusa s hrvatskim turistima).
Putujemo do najsjevernijeg dijela otoka do poluotoka Karpaz. Pored prekrasnih pješčanih plaža i samostana Sv. Andrije Apostola, glavna atrakcija Karpaza su magarci. Te veoma inteligentne životinje ostavili su Grci 1974. godine kad su ih Turci protjerali u južni dio 
otoka. Oni sada uveseljavaju turiste koji kupuju mrkve ili jabuke i hrane ih. Nama se dogodilo da su kao drumski razbojnici iskočili iz grmlja pred autobus i dok je jedan stajao ispred busa ostali su tražili mrkvu od vozača. On je za tu priliku pribavio veću količinu tog povrća. Na svakom od izleta nudi se ručak za 10 eura. Nismo bili raspoloženi za jelo i u zamjenu dobro je došla šetnja pješčanom plažom.
Treći dan
Izlet u Kyreniu ili turski naziv Girne započeo je posjetom samostanu Bellapais koji se
ubraja među najljepša remek djela gotske umjetnosti na Bliskom Istoku. U nastavku penjemo se do tvrđave St. Hilarion. U tvrđavi je naš vodič organizirao prikaz harema na mjestu gdje je stvarno i bio za vrijeme sultana Selima II. (poznatog kao sultan pijanica). Naše cure Goga i Snježana dobile su značajne uloge u tom praktičnom prikazu života u haremu. Ja, Marko i Drago, kao stari kutinski planinorci popeli smo se uz 500 stepenica do 732 metara visokog vidikovca. 
Po dolasku u samu Kyreniu posjetili smo impozantnu tvrđavu koja dominira lukom i u njoj muzej u kojem je između ostalog pohranjen kostur broda starog 2500 godina. 
Slijedila je kavica, lutanje ulicama, cjenkanje s trgovcima, probavanje lokalnih specijaliteta kao na pr. čorbe od kozje glave.
Četvrti dan
Danas nam je cilj Famagusta, gradić smješten odmah sjeverno od "zelene linije" (linija koja dijeli otok na turski i grčki dio). Najprije smo posjetili samostan sveca Barnabe koji je zajedno s Pavlom obznanio novu vjeru. U samostanu se nalazi neprocjenjiva freska koja prikazuje Pavlov dolazak. U Famagusti smo razgledali venecijanske gradske zidine,
Othellov toranj i bivšu kraljevsku katedralu sv. Nikole koja je pretvorena u džamiju. Probali smo u ugostiteljskom objektu Petek najbolje baklave na otoku (uvjerava nas Dejan). U povratku obišli smo gradić Varosha (Varoša) kojeg sada pokazuju turistima kao grad duhova. Naime grad koji je prije 1974. godine bio
poznat po ekskluzivnom turizmu, u kojem je prosječna plaća u to vrijeme bila u vrijednosti 3000 eura, stanovnici su morali napustiti u roku 2 sata. I sada 45 godina poslije nema sporazuma i Varoša ostaje kao grad duhova, kao spomenik ljudske gluposti. Prolazimo samo rubnim područjem i gledamo prazne hotele i kuće, na terasama stolice još uvijek čekaju svoje vlasnike. Sve je stalo već dugih 45 godina. Peti dan
Izlet u Nikoziju, glavni grad Cipra koji je također podijeljen, izaziva posebni interes jer ćemo imati mogućnost da pređemo granicu i uđemo u grčki dio grada, tj. u EU. Prijelaz je u jednoj uskoj ulici, najprije turska kontrola, pa UN pojas, i onda grčka policija pregledava putovnice. U grčkom dijelu osjeća se razlika, netko komentira da se 
odmah lakše diše jer smo u našoj Europi. Ali i cijene su europske, tako da se skoro ništa ne kupuje, tek smo popili grčku kavu, slikali se s lijepom konobaricom koja je najprije mislila da smo iz Rumunjske. Vraćamo se u turski dio i čekamo da se sakupimo i krenemo doma (u hotel). 
Šesti dan
Taj dan je predviđen za fakultativni izlet (plaća se). Mi koji smo se htjeli odmoriti od dugih vožnji organizirali smo izlet u Kyreniu. Tu smo laganini još jednom obišli grad, na miru popili kavicu i pivo u gradskoj luci i odmorili dušu i tijelo. Vozili smo se s lokalnim malim busom. Inače na Cipru se vozi lijevom stranom što su im u naslijeđe ostavili Englezi koji su tu gospodarili od 1878. do 1960. godine. Svuda po gradu nailazimo na mačke i pse. Psi slobodno lutaju ulicama ili se kao ovaj odmaraju u hladovini. U vrijem našeg boravka dnevna temperatura se kretala oko 20 stupnjeva. . 
Sedmi dan
Taj dan je bio izuzetno skup i dug izlet koji je vodio do južnog dijela otoka, do mjesta Pafos. Od naše grupe samo je šestero otišlo. Vozili su grčki autobusi. Nas ostatak spustili smo se do mora i razgledali luksuzne hotele (koji su bili preskupi za nas). Pratio nas je ovaj pas kojeg je Milka tog jutra nahranila. 
Osmi dan - povratak
Buđenje u 1 sat, vožnja do zračne luke, čekiranje (koje je trajalo malo dulje jer se pokvario internet pa su na kraju aviokarte pisali rukom), čekanje polijetanja.
I to je to. Poletjeli smo u 4.45 i stigli u Kutinu u 12 sati. Na Cipar više ne idemo. Možda do godine nešto bliže, šuška se da će nas agencija voditi na Rodos. Živi bili pa vidjeli.
Imali smo prezentacije kožne galanterije (skoro sam kupio jaknu, cjenkanje se oteglo i razišli smo se na 70 eura, i Milka me pitala kada ću je nositi, pa na kavu…). Posjetili smo i tvornicu tepiha i zlatarnu. Sve je to isti obrazac kao u Turskoj, čak smo i iste trgovce susretali. Da li je netko od naših što kupio ostaje tajna.Lijepo uređen okoliš hotela Riverside garden resort privlačio je pažnju. Ipak na kraju je bio zaključak da idući puta tražimo pravi hotel, da je sve na jednom mjestu.
